Da bi se uklonila kondenzovana voda, plinovodi za paru i druge vode koji sadrže vodu trebali bi imati određeni nagib, uglavnom ne manji od dvije tisućinke. Za podzemne drenažne cijevi koje koriste gravitacijski tok, nagib nije manji od pet hiljada. Cjevovodi za paru ili drugi plin koji sadrže vodu opremljeni su drenažnim cijevima ili sifonima na najnižoj tački. Neki gasovodi su takođe opremljeni separatorima gas-voda kako bi se voda na vreme ispustila kako bi se sprečio vodeni udar i ometanje protoka gasa u cevima. Cjevovod za dovod vode ili druge tekućine opremljen je ispušnim uređajem na najvišoj tački za uklanjanje zraka ili drugih plinova nakupljenih u cjevovodu kako bi se spriječio otpor zraka da izazove kvarove.
Ako se cjevovod ne može slobodno širiti i skupljati, stvorit će se velika dodatna naprezanja. Zbog toga je potrebno ugraditi dilatacione spojeve na cjevovodima sa velikim temperaturnim promjenama i cjevovodima normalne temperature koji zahtijevaju slobodan pomak, kako bi se kompenziralo širenje i stezanje cjevovoda i eliminisao utjecaj dodatnih naprezanja.
Za parne cijevi, cijevi za visoke temperature, cijevi za niske temperature i cijevi sa zahtjevima protiv opekotina i smrzavanja, potrebno je vanjski dio cijevi premazati izolacijskim materijalima kako bi se spriječio gubitak topline (hladnoće) ili smrzavanje u cijevima. Za neke cjevovode za tečnost sa visokim tačkama smrzavanja, potrebno je grijanje i izolacija kako bi se spriječilo da tečnost bude previše viskozna ili očvrsne i utiče na transport. Najčešće korišteni izolacijski materijali uključuju cementni perlit, staklenu vunu, kamenu vunu i azbestnu dijatomejsku zemlju.
